NA SKRIVENO TE VODIM MESTO

I sama sam iznenađena rezultatom (svoga) rada. Brdašce, čardak, okolina... već duže vreme razmišljam kako da se ušuškam u ovaj divan ambijent, ali nešto nedostaje. Odjednom kao da se sve posložilo. Vodilja mi je bila slika prvih nekih posetilaca, gde žena leži na klupi, čita knjigu, i kao da joj uopšte ne smeta što nema jastuka za glavu ili ispod sebe. E to je poruka - vreme koje posvetite samo sebi, vreme gde nadoknađujete ono što ste u toku dana ili nedelje potrošili. I zaista, kada napravite par koraka uz brdo, do čardaka, čeka vas mir, prijatan ambijent, tišina, gde možete sami sebe čuti. U sred nečega, a sakriveni. Prepušteni sadašnjem trenutku spokoja, čak sreće, gde niko nije suvišan, a jednako ne osećate usamljenost kada ste tamo sami. Pozivamo Vas da proverite istinitost ovih redova...

Biljana Đorđević