Moja sećanja na 1. maj

Nakon više od jednog veka obeležavanja međunarodnog Praznika rada - 1.maja - moja sećanja na 1 maj su i dalje intenzivna

U Srbiji je običaj da se tog dana, zorom, izlazi u šetnju, na prvomajski uranak. Taj odlazak u prirodu značio je potragu za najboljim mestom gde bi smo sa svojom porodicom i prijateljima proveli u pričanju, igri, sportu... jednom rečju - druženju. Obavezan deo je lepo vreme (ali ne umanjuje lepotu i ako nije) i svakako roštilj. Dok ovo pišem, kao da i sada: - osetim taj entuzijazam i radost druženja nakon napornog rada prethodnih dana, jer početak proleća vas prijatno okupira sa radom i svakako umori; - čujem reči " ovde je najidealnije za sve, i decu i odrasle..." - da je pronađeno pravo mesto u šumi, na livadi..., - i svakako mi je pred očima svako rašireno ćebe za piknik, a miris roštilja - začin za svako od tih sećanja...

Ovaj 1 maj će definitivno biti drugačiji - ovog puta će izostati šetnja, ali možemo "dotaći" malo od prirode, u svom ozelenelom dvorištu, na terasi okruženoj šarenilom boja mirisnog saksijskog cveća i proslaviti Praznik. Uz stare fotografije, sa osmehom na licu i nostalgijom, sećamo se svih srećno podeljenih trenutaka sa nama dragim ljudima i sačuvanim zajedničkim slikama, koje su kao deo nas zabeleženi "svedoci" tog sećanja, ostavili neizbrisiv trag jednog lepšeg vremena. To vreme nam je napunilo baterije do godišnjeg odmora, a onda opet sve ispočetka sa najmilijima. To nas ohrabruje i podstiče, da osnaženi idemo napred, u novo, bolje vreme koje dolazi. A, ono dolazi. Želja za druženjem i dalje je tu, ostaje, još snažnija.

Do sledećeg 1.maja, ona će da"poraste". Čvrsto ćemo je "prigrliti" i čuvati, da je podelimo zajedno, sa vama.