Svinjokolj iz ugla Beograđanke

Jedan naš odlazak na salaš pre par godina, i on je postao deo mene, deo moje porodice. Svaki kutak ima svoju čaroliju koja te uvuče i zove nas nazad. A domaćini... nikada te ne zaboravljaju. Tako su nas i sada pozvali da zajednički proslavimo početak zime, jer je zimska idila na salašu istinski posebna.

Porodica se obradova i krenuli smo put Subotice.

Cela priroda ćuti, čuje se pucketanje vatre i zvuci domaćina koji se pripremaju za sutra. Veliki je dan.

Budimo se rano jer smo ushićeni, danas je svinjokolj, događaj koji mene vraća u detinjstvo, događaj koji želim da dam deci. Brz život, saobraćaj, gomila aktivnosti, galama... su naša svakodnevnica. Želim da im pružim drugačije iskustvo, želim da osete kako je nekada bilo na salašu, i kako su sveži čvarci drugačiji od onih iz kutije koje volimo da grickamo.

Oduševljeni smo jer se takmiče “Srem, Banat, Bačka - tri srca junačka” i deca sa radoznalošću slušaju kako im objašnjavam položaj Vojvodine i njene specifičnosti. Još jedna pobeda za mene, za njih.

Došlo je puno ljudi, gurmana, ljudi koji su željni malo drugačijeg druženja. Srećna sam jer vidim dosta Bg registracija, što ima istomišljenika i ponosna sam jer se menjamo.

Atmosferu su upotpunili tamburaši uz stare poznate pesme. A deca se vijaju oko jezerceta i vrište od sreće.

Za predjelo smo dobili hleb sa mašću i paprikom i bila sam skeptična kako će malci da reaguju, ali evo sada mi to traže i za večeru, uz kobasice j čvarke koje su nam domaćini spakovali.

Meni je srce puno, ispunila sam svoju misiju.

Hvala salašu Đorđević, hvala Biljo i hvala Ljubiša što ste nam omogućili ovakvo iskustvo.

Vidimo se uskoro.

Vaša Beograđanka, u srcu sa salaša